Ne daj se Ines, ne daj se godinama

Koliko moramo biti stari da bi nam ime Ines značilo više od običnog ženskog imena, ne baš tako čestog? Da li Ne daj se Ines odzvanja u vašem uhu u boji glasa Radeta Šerbedžije, ili vam je draži glas autora, Arsena Dedića?

Možete li, ako se potrudite, i pre čitanja izrecitovati sami bar početak ove pesme?

Ne daj se Ines – Arsen Dedić

Ne daj se Ines, ne daj se godinama moja Ines.
Drukčijim pokretima i navikama,
jer još ti je soba topla, prijatan raspored
i rijetki predmeti…
Imala si više ukusa od mene
tvoja soba… divota
Gazdarica ti je u bolnici
uvjek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama, po poklonima,
pratila me sljedećeg jutra oko 9 do stanice
i ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu Beogradsku padinu.
U večernjem sam odijelu, i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines.

Dugo je pripremano naše poznanstvo
i onda slučajno uz vruću rakiju i sa svega nekoliko rečenica loše prekrivena želja
tvoj je način gospođe i obrazi seljanke
prostakušo i plemkinjo moja…
A tvoje grudi, krevet i moja soba obješena u zraku kao narandža, kao narandžasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
proleterskih brigada trideset i devet
kod Krković.
Pokisla ulica od prozora dalje
i šum predvečernjih tramvaja…
Lijepi trenutci nostalgije, ljubavi i siromaštva,
Upotreba zajednicke kupaonice
i molim vas ako me tko traži…

Ne daj se ines
Evo me ustajem tek da okrenem ploču
da li je to nepristojno u ovakvom času, Mozart, Requiem, Agnus Dei,
Meni je ipak najdraži početak…
raspolažem s još milion nježnih i bezobraznih trenutaka naše mladosti,
koja nas pred vlastitim očima
vara, krade i napušta,

Ne daj se Ines.
Poderi pozivnicu,
otkaži večeru,prevari muža odlazeći da se počešljaš u nekom boljem hotelu…
Dodirni me ispod stola koljenom,
generacijo moja, ljubavnice.

Znam da će još biti mladosti, ali ne više ovakve u prosjeku tisuću devetsto trideset osma, ja neću imati skim ostati mlad, ako svi ostarite, i ta će mi mladost teško past, a bit će ipak da ste vi u pravu jer sam sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno

A ponovo počinje kiša, kao što već
kišni listopad, na otocima more od olova
i nebo od borova, udaljeni glasovi koji se mješaju glas majke, prijatelja, kćeri, ljubavnice, roda, brata…
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
i nestale svjetlastom bjelinom, još malo šetnje uz more i gotovo
Ne daj se Ines…

1 komentar

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here