Slavni pisci svetskog ugleda, koji su napisali književna dela klasične vrednosti, slažu se u tome da je Lav Nikolajevič Tolstoj neprevaziđen u umetnosti pisanja romana. Njegovi Rat i mir i Ana Karenjina smatraju se ne samo vrhunskim delima realizma nego i najboljim knjigama ikada, klasicima.
Tolstojevom umeću pričanja priče nesebično su se divili Tomas Man, Anton Čehov, Džejms Džojs, Virdžinija Vulf, Gistav Flober, Vladimir Nabokov… Epiteti kojima književnici i kritika redovno opisuju njegov stil su epski, homerski, naivan (u šilerovskom smislu), objektivan, majstorski, snažan, klasičan.
A tragični lik prelepe Ane Karenjine tako je upečatljivo, višedimenzionalno i snažno oblikovan, da se može reći kako je ova Tolstojeva junakinja bez premca najživotnija u poređenju sa svim drugim velikim književnim heroinama.
Društveni roman sa porodičnom temom
Nakon monumentalnog romana Rat i mir Tolstoj je imao nameru da u istom duhu nacionalnog epa napiše delo o Petru Velikom i njegovom vremenu. Provodio je mesece u bilbiotekama i arhivima skupljajući građu. Međutim, izgleda da mu je lik cara-reformatora tokom istraživanja postao nesimpatičan, to više nikako nije išlo, tako da je odbacio dotadašnji uloženi trud i vreme.
Umesto toga okrenuo se temi iz savremenog društvenog života visokih moskovskih i petrogradskih krugova.
Roman Ana Karenjina objavljivan je u delovima u časopisu Ruski vesnik od 1873. do 1877. godine. Osmi deo, zbog samosvojnog načina na koji Tolstoj tretira temu ruskog slavenofilstva, a koji je u suprotnosti sa tadašnjim opšteprihvaćenim, nije objavljen u Ruskom vesniku nego kao separat.
I ranije se ovaj pisac bavio pitanjima bračnog života, u pripoveci Porodična sreća.
Ovu temu obradiće kasnije još jednom u kontroverznoj Krojcerovoj sonati izdatoj 1889, u kojoj ruski pisac izlaže, po mišljenju mnogih pisaca i književnih kritičara, preterane i neutemeljene stavove o negativnosti telesne strasti, ljubomori u braku, položaju žene u tadašnjem društvu. Kako god bilo, zbog neosporno velike umetničke vrednosti, i ova Tolstojeva pozna pripovetka je među njegovim najcenjenijim delima.
Tema knjige Ana Karenjina
Glavna tema Ane Karenjine je problem braka, ljubavi i preljube osvetljen sa svih aspekata – između traganja za ličnom srećom i idealom, društvenih konvencija i moralnog zakona.
Ovu temu Tolstoj obrađuje kroz razvoj tri fabularne linije, tri priče:
- brak Stepana Arkadijeviča Oblonskog i Darje (Doli) Aleksandrovne Oblonski,
- preljubničku vezu Ane Arkadijevne Karenjine udate za Aleksija Aleksandroviča Karenjina sa grofom Aleksijem Kirilovičem Vronskim,
- odnos pre braka i kasnije u njemu Konstantina Dmitriča Ljevina i Katarine (Kiti) Aleksandrovne Ščerbacke.
Tragična, mračna i od početka osuđena na propast brakolomna Anina veza sa grofom Vronskim u oštroj je suprotnosti prema mirnoj, idiličnoj i prozračnoj slici ljubavi Konstantina Ljevina i Kiti.
Ova druga očito predstavlja primer bračne ljubavi kakva bi ova trebalo da bude. U nju je autor ubacio mnoge autobiografske elemente iz svog života sa Sofijom Aleksandrovnom.
Može se primetiti da treći par, koji čine Anin brat Oblonski i Kitina sestra Doli, po zanimljivosti bračnog života i prostoru koji im Tolstoj daje, ima sporednu ulogu u odnosu na prva dva.
Međutim, pored toga što se na nivou kompozicije bračnim parom Oblonskih uvodi tema, jer svađom u njihovoj kući i Aninom pomiriteljskom ulogom Ana Karenjina počinje, sve vreme oni, i to često pojedinačno, služe kao veza između dva glavna toka romana. Na primer, kada Tolstoj hoće da opiše kako žive Ana i Vronski na selu, on „pošalje“ Doli na put, u posetu njima. To je izvrstan izum, jer ne dobijemo samo objektivni izveštaj o tome kako stoje stvari nego nam Tolstoj predoči njihov život iz Doline perspektive.
Druga važna tema romana jesu Ljevinova razmišljanja o smislu ljudskog života, čovekovog mesta u njemu, i moralne dužnosti. To su očigledno preokupacije samog pisca, koje on pripisuje Ljevinu. O njima će biti reči u ovom tekstu posebno.
Sve teme postavljene su i prirodno utkane u široki kontekst života ruskog visokog društva sedamdestih godina 19. veka.
Lav Tolstoj svoje vrlo obrazovane i up-to-date obaveštene plemiće prikazuje na balu, u lovu, na njihovim seoskim posedima, na klizanju, na državnim i zadrugarskim poslovima i izbornim skupštinama, kako se diletantski bave umetnošću, igraju tenis, kako razgovaraju o politici, ženskim pravima, obrazovanju. Ana Karenjina dobija poštom najnovije knjige iz inostranstva, čita Ipolita Tena.