Mladenović: cene struje u Evropi prelaze 300 evra po MWh, zima ne obećava

Ukratko

  • Miloš Mladenović izjavio je 7. novembra 2026. da cene struje u Evropi prelaze 300 evra po megavat-satu.
  • U trećem kvartalu zabeležena je najlošija proizvodnja iz hidroelektrana u Evropi od 2015. godine.
  • Jugoistočna Evropa uvozila je početkom novembra oko 4.000 megavat-sati električne energije na sat.
  • Do kraja oktobra 2026. prosečna cena na SEPEKS-u bila je oko 120 evra, a na HUPEKS-u oko 140 evra po megavat-satu.

Miloš Mladenović, izvršni direktor Srpske berze električne energije (SEPEKS), izjavio je 7. novembra 2026. da cene struje u Evropi prelaze 300 evra po megavat-satu (MWh) i da prognoze za predstojeću zimu nisu ohrabrujuće. Kako prenosi Tanjug, zbivanja u trećem kvartalu nagoveštavala su novu cenovnu krizu, a stanje u četvrtom kvartalu ta očekivanja je potvrdilo.

Hidroelektrane najslabije od 2015.

Mladenović je za RTS rekao da je u trećem kvartalu zabeležena najlošija proizvodnja iz hidroelektrana u Evropi od 2015. godine. Slično stanje bilo je u Norveškoj, koja se gotovo u potpunosti oslanja na hidroproizvodnju, kao i u Francuskoj, Italiji i Austriji.

Mladenović je naveo, prema Radio-televiziji Vojvodine, da je protok bio na nivou od oko 1.500 kubnih metara u sekundi i da je ispod biološkog minimuma. Prema podacima EPS-a, proizvodnja Đerdapa 1 i 2 bila je najslabija od početka njihovog rada. Situacija u regionu na Dunavu je nešto bolja, ali ni tu proizvodni kapaciteti ne rade punim snagama.

U pogon je ponovo ušao jedan blok nuklearne elektrane Černavoda u Rumuniji, snage 700 megavata, što bi trebalo delimično da popravi snabdevanje. Jedan termo-blok u Kozloduju i jedan blok u mađarskoj nuklearnoj elektrani Pakš i dalje su u remontu, a dodatni problem predstavlja nizak vodostaj Dunava.

Region uvozi oko 4.000 megavat-sati na sat

Jugoistočna Evropa tradicionalno zavisi od uvoza, pa je početkom novembra uvozila oko 4.000 megavat-sati električne energije na sat. To je dodatno uticalo na rast cena, koje su na regionalnim berzama premašile 300 evra po megavat-satu.

U Srbiji se termoelektrane suočavaju sa problemima zbog lošijeg kvaliteta uglja, dok su akumulacije na niskom nivou. Tokom letnje krize deo problema nadoknađen je dobrom proizvodnjom hidroelektrana na Drini, što je ublažilo posledice suše u alpskom i dunavskom slivu.

Na evropskom tržištu najveći deo električne energije dolazi iz Francuske, gde se proizvodnja u nuklearnim elektranama stabilizovala. Vetar u Nemačkoj u povoljnim danima tu zemlju pretvara u izvoznika, a u periodima bez vetra je vraća na uvoz. U solarnim satima struja sada košta iznad 200 evra po megavat-satu, cena gasa na holandskoj berzi TTF premašila je 100 evra po megavat-satu, a emisije ugljen-dioksida dostižu oko 90 evra.

Šta berzanske cene znače za račune

Visoke cene na berzama ukazuju na rast troškova snabdevanja i pritisak na energetski sektor. Na krajnje potrošače se ne prenose automatski. Prosečna cena na SEPEKS-u i mađarskoj berzi HUPEKS prošle godine iznosila je oko 108 evra po megavat-satu.

Do kraja oktobra 2026. prosečna cena na SEPEKS-u bila je oko 120 evra, a na HUPEKS-u oko 140 evra po megavat-satu. Samo u oktobru prosečna cena dostigla je oko 250 evra, naveo je Mladenović.

Na tržištu fjučersa cena za prvi kvartal naredne godine na mađarskoj berzi kreće se oko 240 evra po megavat-satu, a za celu narednu godinu oko 170 evra. Primena CBAM mehanizma unela je poremećaje u regionalno tržište: razlika između cene na srpskoj i mađarskoj berzi sada iznosi 15 do 20 evra po megavat-satu, dok je pre njegovog uspostavljanja bila manja od jednog evra.

Mladenović je rekao da CBAM s jedne strane sprečava potpunu optimizaciju tržišta i da na tome mora da se radi kako bi se što pre uspostavili efikasniji uslovi. Upozorio je i da bi jača zima i pogoršanje uslova u evropskom energetskom sistemu mogli da dovedu do većeg manjka električne energije.

Kao prioritet za Srbiju izdvojio je nove investicije u proizvodne kapacitete, pre svega u obnovljive izvore energije. Za solarne elektrane od pribavljanja dozvola do spremnosti za izgradnju potrebno je oko devet do 15 meseci, dok za vetroelektrane taj period iznosi dve do četiri godine.

Mladenović je zaključio da se najbrže rešenje nameće kroz intenzivnije okretanje obnovljivim izvorima energije i da se paralelno sa tim moraju razvijati baterijska skladišta, reverzibilne hidroelektrane i gasne elektrane, koje bi obezbedile neophodnu baznu energiju.

Izvori

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Na vrh